HEPARIN (anti Xa aktivnost)
Heparin u krvi
Heparin je antikoagulant, odnosno lek koji sprečava stvaranje krvnih ugrušaka. U medicini se koristi za lečenje i prevenciju tromboze, uključujući duboku vensku trombozu (DVT), plućnu emboliju (PE) i druge tromboembolijske poremećaje. Takođe se koristi za sprečavanje zgrušavanja krvi tokom operacija, dijalize i u laboratorijskim procedurama.
Kako deluje heparin?
Heparin deluje tako što povećava aktivnost antitrombina III, prirodnog inhibitora koagulacije, koji blokira delovanje trombina i faktora Xa. Na taj način sprečava formiranje fibrina, proteina koji je ključan za stvaranje krvnog ugruška. Važno je napomenuti da heparin ne razgrađuje postojeće ugruške, već sprečava njihovo povećanje i pojavu novih ugrušaka, dok prirodni procesi tela ne uklone već formirane ugruške.
Vrste heparina
Heparin dolazi u dva glavna oblika:
Nefrakcionisani heparin (UFH): Ovaj oblik se daje intravenski ili subkutano (pod kožu) i koristi se u bolničkim uslovima zbog potrebe za pažljivim praćenjem.
Niskomolekularni heparin (LMWH): Ovaj oblik je stabilniji, zahteva manje praćenja i obično se daje subkutano. Često se koristi kod pacijenata sa trombozom ili kao prevencija tromboze kod pacijenata koji su u bolnici ili nakon operacije.
Kada se meri heparin u krvi?
Heparin test se obavlja radi praćenja efikasnosti i sigurnosti antikoagulantne terapije, posebno kod pacijenata koji primaju neizfrakcionisani heparin (UFH). Previsoka doza može povećati rizik od krvarenja, dok preniska doza može biti nedovoljna za sprečavanje tromboze. Zato se nivo heparina mora pažljivo kontrolisati.
Najčešći testovi koji prate heparinsku terapiju su:
aPTT (aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme): Ovaj test meri vreme potrebno da krv formira ugrušak i koristi se za prilagođavanje doze UFH.
Anti-Xa test: Meri koncentraciju heparina u krvi, posebno kod pacijenata na niskomolekularnom heparinu, jer aPTT nije toliko koristan za praćenje LMWH terapije.
Kada se koristi heparin?
Heparin se koristi u sledećim situacijama:
Prevencija i lečenje tromboze: Uključujući duboku vensku trombozu (DVT) i plućnu emboliju (PE).
Sprečavanje zgrušavanja krvi tokom hirurških zahvata: Posebno tokom kardiovaskularnih operacija ili dijalize.
Kod akutnog infarkta miokarda: Heparin može pomoći u smanjenju rizika od daljeg stvaranja ugrušaka kod pacijenata sa srčanim udarom.
Kod pacijenata sa povećanim rizikom od tromboze: Kao što su trudnice ili pacijenti sa određenim oboljenjima krvi.
Nuspojave heparina
Iako je heparin vrlo efikasan u sprečavanju tromboze, može izazvati i neželjene efekte, uključujući:
Krvarenje: Najčešća i najozbiljnija nuspojava, posebno kod visokih doza ili kod pacijenata s povećanim rizikom od krvarenja.
Trombocitopenija izazvana heparinom (HIT): Retko, ali ozbiljno stanje u kojem heparin izaziva pad broja trombocita i povećava rizik od tromboze.
Alergijske reakcije: Mogu se javiti u vidu osipa, svraba ili, u retkim slučajevima, anafilaktičkog šoka.
Zaključak
Heparin je ključan lek u prevenciji i lečenju tromboze, posebno kod pacijenata s visokim rizikom od stvaranja krvnih ugrušaka. Pravilno praćenje nivoa heparina u krvi, posebno uz pomoć aPTT i anti-Xa testova, neophodno je za sigurnu i efikasnu terapiju. U slučaju da vam je prepisan heparin, redovno praćenje i pridržavanje uputstava vašeg lekara ključni su za uspešno lečenje i smanjenje rizika od komplikacija.