IMUNOGLOBULIN M (IgM)
Imunoglobulin M (IgM) – Laboratorijska Analiza
Imunoglobulin M (IgM) je prvi tip antitela koji telo proizvodi kao odgovor na infekciju ili imunološki izazov. IgM je primarni marker za akutne infekcije, jer je često prisutan u ranim fazama bolesti. On je najbrži imunoglobulin koji se proizvodi u početnoj fazi imunološkog odgovora, a potom ga slede imunoglobulini IgG, IgA i IgE. IgM se uglavnom nalazi u krvnoj plazmi i u malim količinama u limfi.
Indikacije za testiranje IgM
Testiranje IgM je korisno u dijagnostici akutnih infekcija i za praćenje imunološkog odgovora na specifične patogene. Neke od glavnih indikacija za testiranje IgM uključuju:
Akutne infekcije – IgM je specifičan za akutne infekcije i često se koristi za identifikaciju rane faze bolesti. Povišeni nivoi IgM mogu ukazivati na trenutnu ili nedavnu infekciju, poput hepatitisa, citomegalovirusa (CMV), Epstein-Barr virusa (EBV), zaušaka, rubeole, ili bakterijskih infekcija.
Infekcija HIV-om – IgM može biti povišen u ranom stadijumu HIV infekcije, pre nego što nivo IgG postane detektabilan. Testiranje IgM-a može biti korisno u otkrivanju HIV-a u akutnoj fazi, pre nego što postanu prisutni dugoročni imuni odgovori.
Autoimune bolesti – U nekim autoimunim bolestima, IgM može biti povišen kao odgovor na napad imunološkog sistema na sopstvena tkiva. IgM takođe može biti povišen u određenim vrstama sistemskih bolesti, kao što je lupus.
Diferencijalna dijagnoza infekcija – IgM testovi mogu pomoći u razlikovanju akutnih i prethodnih infekcija, jer IgM obično nije prisutan u kasnijim fazama bolesti, kada je IgG dominantan.
Interpretacija rezultata
Nizak nivo IgM – Nizak nivo IgM nije obično značajan u dijagnostici, jer IgM je prisutan u velikim količinama tokom akutnih infekcija. Nizak nivo IgM može ukazivati na to da nije prisutna akutna infekcija, ili da je bolest u kasnijoj fazi, kada IgG već dominira kao odgovarajući imunoglobulin.
Povišen nivo IgM – Povećani nivoi IgM najčešće ukazuju na akutnu ili nedavnu infekciju. Na primer, povišen IgM može biti znak akutnih viralnih infekcija, kao što su hepatitis A, rubeola, varicela (boginje), zauške, Epstein-Barr virus (EBV), citomegalovirus (CMV) i HIV. Povišeni IgM nivoi mogu biti prisutni i u bakterijskim infekcijama kao što su Streptococcus ili Salmonella. Povišen IgM može takođe biti znak autoimunih bolesti ili hemato-onkoloških stanja, kao što je Waldenstromova makroglobulinemija.
Zaključak
Testiranje IgM-a je ključni alat za identifikaciju akutnih infekcija, jer IgM obično označava ranu fazu imunološkog odgovora. Povišeni nivoi IgM mogu ukazivati na aktuelnu infekciju, dok normalni nivoi mogu ukazivati na to da infekcija nije prisutna ili da je prošla. Rezultati testa IgM trebaju biti interpretirani u kontekstu celokupne kliničke slike i drugih laboratorijskih testova. Za tačnu dijagnozu i odgovarajuću terapiju, preporučuje se konsultacija sa lekarom.
▼primarne ili sekundarne imunodeficijencije
-20˚C 6 meseci